Uh sto je lepo podvuceno! Alal ti vera Glishicko! To ja zovem PODVUCENO!

iako se kotrljam sama, postala sam svijesna da je ljubav svuda oko nas, ona iskrena, bezuslovna...ljubav je u oku i u dusi onog koji voli.
ljubav je, kad setas titovom pa se smjeskas gledajuci ljude koji prolaze, nekud zure, ljubav je kad cujem miljacku ustvari ono sto je od nje ostalo, kako tece (ili curi ), kad prodjem pored osnovne skole, i uzmem kamenom napisem na zidu, "nane bila", ili kada otjeram cigance od stola, pa mi ono psuje i od tave drzak, ili osmijeh onog starog cike sto prodaje kospe na samoj carsiji..ljubav, to je kap hladne vode sa sebilja

Kako je lepo to rekla nasa plava Sljokica....jednom...davno...


Ljubav je za mene kad nekom pogledam u OCI i istog trenutka mu doprem do duse. A njegove vidim i kad ih nema...

Pa znas...koliko god puta da se desi i kako god da dozivimo to...ljubav je ljubav...

Zar svako od nas nije uvek,bas uvek mislio...e to mora da je ona prava ljubav...

I??Desi se nesto...dogodi se nesto i sve ostane secanje..lepo ili ruzno...cak vise nije ni vazno...ljubav je ljubav...

Diskutovali smo vec o razlici ljubavi i zaljubljenosti, ne bih se na to vracao. I zao mi je sto se veoma cesto desava da ljudi ne cine vise ni razliku izmedju ta dva pojma. Ne kazem ja da zaljubljenost nema delove ljubavi, ali je to bas cini zaljubljenoscu: sto ne moze da traje! Nestane! Ljubav, KOJA JE VEOMA RETKA, traje! Tako ja mislim, a ja sam poznat da gresim... pa jednostavno mozes odbaciti ovo moje misljenje, koje se zasniva na 'staroj' definiciji'!

1 Korincanima 13 ::

4 Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne nadima se. 5 Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, 6 Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 7 Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 8 Ljubav nikad ne prestaje

Cemu ta ironija??

Nikada nisam tvrdila da neko gresi i postujem misljenja svih ljudi....i naravno samo ocekujem da to isto i drugi cine.

Ljubav...zaljubljenost,veoma apstraktna tema....ja tvrdim iz licnog iskustva...da sam volela mnogo puta,pravo,odano...sve sto se kasnije desilo i nit se zagubila...bio je sticaj okolnosti,zivotne situacije na koje ponekada ne mozemo da uticemo u datom momentu....

Svako sam najbolje zna da li ,kako i zasto,zar ne??

Stara dobra..."Covek se uci,dok je ziv"....

Ja jos ucim,ja jos i padam i ustajem,ali ne posustajem...to nikakoooo...toliko je ljubavi jos u mom srcu,toliko bih jos dala,poklonila...

I sve sto se desi,sve sto sacuvam,propustim,izgubim...ne shvatam ni tragicno,ni pogubno..imala sam..i sacuvala sve bisere tih dozivljaja,vremena...negde duboko,u dusi...

Ljubav...kako me ta rec uvek raznezi...i uvek daje elan..da zivim,da se radujem...pa i ako pogresim...ljudski je...mislim bar....

Znate sta, zabole me ako me osudite, ali ja se s ovim ne slazem. Pogledati u oci i dopreti do duse. Sve se bojim. Ima da propadnes dok ista nadjes kod nekih. Smotace te te oci dok kazes 'britva' ili bilo sta prikladno.

E..pa nemoja da mi to radis...i ja bih doduse nekada volela da sam "jaca",odsecnija,grublja..ali nece ova romanticna dusa,pa to ti je:))

I tek za info...ja stvarno njegove vidim i kada ih nema....

Evo jos jedan tekst... interesantan...

Citat:

Dakle, zelimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za pocetak bilo postaviti sebi pitanje zelimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne moze biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim zelimo i biti. Naime, ne samo biti, vec i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva cekate da odjurite doma i podijelite lijepe dogadaje s voljenom osobom. Uzbudeni ste samo time sto ste u njihovu drustvu, zelite biti u njihovoj blizini, dio njihova zivota. Ponekad vam je tesko kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, jos uvijek osjecate sveprisutne spone koje vas vezu ma gdje tko od vas dvoje otisao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav. Ipak, na suprotnoj strani price, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna od najcescih je pozuda. Postoji velika razlika izmedu cekanja na seks s nekim i cekanja na provodenje velikog dijela vremena s nekim. Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujuci da nekoga vole samo zato sto se plase biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da vise ne znaju kako da zive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim. To nas vodi do prastarog kliseja. Zelimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo nauciti voljeti sebe. Da, da, culi smo to tisucu puta, medutim, sto to zapravo znaci? To zanci da moramo biti uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moc prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati sto zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne moze voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podlozni joj. Drugim rijecima, cinite li sve i slazete li se sa svime sto ta druga osoba kaze iz straha da ce vas voljeti manje ako to ne ucinite, tada to ne moze biti ljubav.