Ako mozeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sacuvaš poverenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zameriš što nemaju poverenja;
Ako ti cekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lazeš kad cujes lazi,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze;
Ako se ne praviš suviše dobar, niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš ali ti misli uvek ostaju ciste;
Ako znaš da primiš pobedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako mozeš podneti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u komadice razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.

Ako mozes sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman da ponovo krenes, kao na pocetku,
Ne prošaptavši ni reci, izgubivši sve uz osmeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje zivce, svoje mišice
Da sluze tvojim ciljevima i kad su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zaostane,
Izuzev volje koja nareduje: "Drzi se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se druzis sa kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki covek za tebe nešto znaci, ali ni jedan suviše;
Ako umeš dobro ispuniti svaku minutu svog zivota,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja ce biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, BICEŠ COVEK, SINE MOJ!

R.Kipling

Obllijetao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseci dana i trenutaka
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem

Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskom vrtu

A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo uvenuo
Oči je raširio
Pogledao me je poprijeko
I uvrijedio teško.

A drugi je došao i nije me ništa tražio
Ali me je cijelu obuhvatio pogledom
U trenu za njega bila sam naga
Od glave do pete.

I kad me je svukao
Dopustila sam mu da od mene radi što želi
A nisam znala ni ko je on.
Uvelo lišce

Željela bih da se uvijek sjećam
Sretnih dana naše ljubavi
Tada je život bio puno ljepši
I sunce blistavije bilo no danas

Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene

Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pjevao

Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koji si me volio
I meni koja sam te voljela
Živjeli smo zajedno

Ti koji si me volio
I ja koja sam te voljela
Ali život razdvaja one
One koji su se puno voljeli

O sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pijesku
Koraka razišlih se ljubavnika.

Jacques Prevert

KONSTANTIN KAVAFI

GRAD

Ti govoriš: "Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom drugom moru
i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj.
Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.
Koliko će ovdje mojih misli još rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog života u ovome gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i ništeći".

Al' ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećeš,
Ovaj grad će zauvijek te pratit.
Istim ćeš ulicama hodit, stareć
u susjedstvu istom, u istim oronut kućama.
Skončavati uvijek u ovom ćeš gradu, ne nadaj se drugom.
Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj život kojeg si ništio ovdje
uništio u cijelom si svijetu.

Nadam se da ovo nije pesma namenjena meni, veverice pre mog puta ... u stvari , NE SMETA MI I DA JESTE - naterala si me da razmislim s ovom poezijom... da sednem i duboko razmislim kako sam ja glup i sporo shvatam! Uistinu ti zborim, ja mora da sam najsporiji na svetu sto se shvatanja obicnih stvari tice. Daj mi nesto 's neba' odleteh odmah, lako prokljuviti, daj mi nesto 'sa zemlje' zakopah se sam!

I upitah se zasto je to tako? Zasto je meni tesko da shvatim tako jednostavne stvari... i nadam se da ovoga puta znam gde gresim... zato sto ih ne priznajem! Ne priznajem da su tu u meni, da me sputavaju da budem ono sto trebam biti, da me jedno razocaranje (jes vala veliko bilo, al je samo jedno) - prati kao taj grad!

Citat:

Ovaj grad će zauvijek te pratit. Istim ćeš ulicama hodit, stareć u susjedstvu istom, u istim oronut kućama. Skončavati uvijek u ovom ćeš gradu, ne nadaj se drugom. Broda nema za te, niti jedne ceste. I svoj život kojeg si ništio ovdje uništio u cijelom si svijetu.

E, pa nece moci ove noci... ovom pesmom si mi pomogla da sebi obecam, da ma koliko ja glup bio ne ponavljam greske koje sam uvideo i priznajem po sto puta. Nema unistavanja, bre, ima da se gradi! Novo i lepse. Jer ako dozvolimo da se useli ono staro i tu ostane zauvek, nikada novoga nece ni biti. Gusice ono lepo iznutra svi ti ostaci porusenih snova, dok ga potpuno ne uniste. A ja sam resio da nikada to ne dozvolim i znam da mogu... i zato sam sebi kazem: SRETAN PUT!

Uz Boziji blagoslov, Pantelija....SRETAN TI PUT nane zeli

Plesi,bre Pance!
Ko ti je rekao da mislis?!

A evo ti jos nesto,pa da razbiruvas!
Ovog covu mozda i znas?!

JORDAN DANILOVSKI:

Toa `rmorenje

Romorenje


Toa naviranje
Neumorno
`Rmorenje
Romorenje
Vo koe se
Na glasovi lici
I voedno
Vo glasovite
Se frla
Pa nebesata
Isprazneta
Od slusanja
So praznata zemja
Se vdisuva
Vo blizniot
Nas
Neodgadiv son
Koga
Na masata semejna
Nautro
Prifakavme leb
Nesvesni
Za gestot
Na prifakanjeto
Vo matnoto brzanje
Da se hrani
Vo samoto dno
Toa
`Rmorenje
Romorenje
Bosonot

(Islovkano - )

Heheheheehe, lencugo, moraces da kucas slovo po slovo!

Vidis da ples pomaze!

Nije ples, nego SMS...

" Do vidjenja, dragi, do vidjenja;
ti mi, prijatelju, jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htijenja
obecava i sastanak, zar ne?

Do vidjenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije--
umrijet nije nista na ovom svijetu nova,
al ni zivjeti bas nije novije."

1925 (Geric)

Sergej Jesenjin

razgovor

pricali smo
dva razlicita jezika
sada patimo oboje
od dva razlicita bola
stakla nasih prozora
su zamagljena nasim dahom
istim onim koji nas je ucinio sllijepima



marioneta

onda
kada je uspjela da se oslobodi
konaca na kojime je visila
koji su je sputavali
i bila konacno slobodna
ostala je na trenutak nepokretna
sa saznanjem
koliki joj je napor potreban
da bi se pokrenula iz sopstvene snage

NEVALJALI DJAK - Zak Prever

On glavom kaze ne
A srcem kaze da
Da svemu sto voli
Ne svom profesoru
Tako sad on stoji
I njega ispituju

Pa kad je sve probleme resio
Odjednom obuze ga ludi smeh
I izbrisa sve
Cifre i reci
Datume i imena
Recenice i klopke

Ne hajuci na pretnje profesora
A usred graje cudovisne dece
Kredama svih boja
Na crnoj tabli
Simbolu nesrece
On crta lice srece

*iz zbirke 'Cari velegrada'

BOZJA VOLJA - Vjera Vuksic Vitosevic

Za blagdan, nijesam bila sama.

Kandilo i ja u kuci.

Treptaj plamicka,
osvetljavao je dom,
i moju dusu.

Sjecanje na proslost,
smirivalo je sadasnjost.

Ljubav prema drugima,
na dan Hristovog rodjenja,
svakog trena vracala se
najlepsim recima i zeljama.

Obasjavao se dom,
i punila,
mirom dusa.

Bozja volja je tajna.

A zivot na zemlji,
knjiga, varljiva,
neprocitana.