meni je vera cudna stvar, jer je bas tako verujes ili ne verujes, tako da ponekad mislim sta ako sam ulozila sve nadu u nesto sto sam ja za celo vreme bila odgovorna za. mozda trebam vise da verujem u sebe.

anyway isto imam pitanje, mozda je malo privatno pitanje, kad se moli te da li ikad se molite za svoje sebicne potrebe ono da se molis da dobijes taj posao, da ides na taj odmor, itd itd. do pre jedno par godina, ja sam svako vece pre kreveta molila se sa familiju, zdravlje i mir, i ako nisam to uradila onda sam se osecela da ce nesto lose da desi. nikad nebi se molila sa svoje sebicne potrebe jel sam mislila da nije to right thing to do i bog ce takve stavari sam odrediti.

idu mi u zadnja par dana svakakve misli kroz glavu, tako nije mi namera da davim, ali nekad je to lepo deliti sa nekim. isto skoro nikome nisam priznala, da nemam onaj osecaj (onaj osecaj kad osetis mir, i da ti je srce pun, dobijes onaj tingling feeling u ledjima) vise kad idem u crkvu, sto mi smeta. jos uvek verujem u boga ali osecam da ima pametnije posla, nego da cuje mene.

Sve je tacno sto ti je Panta napisao. Ja bih jos samo malo dodala.

Bog ti je dao slobodnu volju, sto znaci da ti jos kako utices na svoju sudbinu, birajuci puteve kojima ces ici. A za ono lose sto ti se desava a sta niko od nas ne zeli da bude, Bog pomaze da se izdrzi, istraje, mirno prihvati.

To sto se u poslednje drugacije osecas mozda je uzrok sto si birala pogresne puteve, dovela sebe u stresne situacije ili nesto slicno. Preispitaj svoje potrebe i mogucnosti.

Zelim ti sve najbolje!

sudbina ili posljedica pogresnih odluka, pitam se cesto...nisi jedina, koja sumnja i ponekad posustaje...
vjeruj u sebe, ono sto ti je Bogom dato i prije svega u Onoga sto ti je dao.
svako stanje u zivotu, ima svoj smisao..pa i onda kada ga smatramo kaznom ili iskusenjem. istrajati, biti strpljiv, nadati se...nema nam druge!!!

Zelim ti da istrajes...na svom putu

Draga moja Katice!

Mene uvijek ohrabri ovaj citat iz biblije, a nadam se da ce i tebe:

" Svu svoju brigu bacite na Njega jer se on brine za vas!"


Ovo sam pronasla u jednoj knjizi i milsim da daje sve odgovore na tvoja pitanja... ja se slazem sa svime dole napisanim...)


Kada pridjemo Bogu, poniznog srca, ne trebamo misliti da smo drski ako molimo ono sto je Bog obecao. Kada molimo za blagoslove koji su nam potrebni za usavrsavanje karaktera nalik Kristovom, Bog nas uvjerava da je nasa molitva u skladu sa Njegovim obecanjima i da ce biti ispunjena. To sto osjecamo i znamo da smo grijesni je dovoljan razlog da se molimo za Njegovu milost i suosjecanje. Uvijet da dodjemo Bogu nije da budemo sveti nego da zelimo da nas On ocisti od svakog grijeha i svakog bezakonja. Nasa velika potreba i nase stanje potpune bespomocnosti, zbog ceka nam je potreban Bog i Njegova sila koja spasava,to nam daje pravo da se molimo, sada i uvijek.

Kada se usrdno molimo Gospodu da nam se smiluje u nasoj tjeskobi i da nas vodi svojim Duhom Svetom, On nikada nece odbiti takvu molbu. Moze se dogoditi da roditelj zanemari svoje gladno dijete ali Bog nikada nece odbiti ceznjiv vapaj srca koje se nalazi u nevolji. S takvom je cudesnom njeznoscu opisao svoju ljubav! To je zapravo poruka Ocevog srca za one koji u danima tjeskobe misle kako BOg ne mari za njih.
"Ali Sion rece: Ostavi me Gospodin, i zaboravi me Gospodin. Moze li zena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na cedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja necu zaboraviti tebe. Gle, na dlanovim sam te izrezao." (Izaija 49:14-16)

Svako obecanje u Bozjoj rijeci moze biti predmet nasih molitava, pozivajuci se na Gospodnju rijec kao na sigurno jamstvo. Koji god nam je duhovni blagoslov potreban, imamo ga pravo zatraziti preko Isusa. Jednmostavno poput djeteta mozemo reci Gospodinu tocno sto nam treba. Mozemo mu iznjeti svoje zemaljske potrebe i moliti Ga za kruh i odjecu. Nas nebeski Otac zna da nam je sve to potrebno i stoga nas poziva da ga molimo za to. U Isusovo se ime prima sve. Bog ce proslaviti to ime i obiljem svoje darezljivosti zadovoljitisve nase potrebe.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da dolazeci Bogu kao Ocu priznajemo da smo Njegova djeca. Ne uzdajmo se samo u Njegovu dobrotu, nego se i u svemu pokoravajmoNjegovoj volji, znajuci da je Njegova ljubav nepromjenjiva.
Onima kojim je zapovjedio da traze najprije kraljevstvo Bozje i Njegovu pravednost, Isus je dao i obecanje: "Molite i pimit cete!" (Ivan 16:24).

A sto se tice tog osjecaja o kojemu pricas..da ga vise ne osjecas kada si u
crkvi..Jesi se zapitala da mozda ta crkva nije prava za tebe? Mozda ti nesto u njoj ne stima..Ne znam...dobro razmisli...

Ljubim te

Dela 17 ::

24 Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, On budući Gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenim crkvama, 25 Niti prima ugađanja od ruku čovečijih, kao da bi Onome trebalo šta koji sam daje svima život i dihanje i sve. 26 I učinio je da od jedne krvi sav rod čovečiji živi po svemu licu zemaljskom, i postavio je unapred određena vremena i međe njihovog življenja:

Prema ovome citatu izgleda da nam je svima unapred vec odredjeno kolko cemo vremena ziveti... a da bih iskoristio najbolje ono sto mi je dato, mislim da se treba moliti da nam Onaj koji je odredio to vreme omoguci i da ga najbolje iskoristimo, a to sigurno nje bi bile nase sebicne potrebe!