| Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeću temu |
| Autor |
Poruka |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Jul 06, 2006 9:46 am Naslov: Željko Krznarić...pesme boje duge... |
|
|
''Često biramo datume za ovo ili ono. Gledamo koji bi nam dan ili mesec najviše odgovarao, a onda nam se najvažnije stvari dogode kad se najmanje nadamo.'' _________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10350 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Čet Jul 06, 2006 9:48 am Naslov: |
|
|
Nazdravljot! _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Jul 06, 2006 10:16 am Naslov: |
|
|
A čemu to nazdravljaš?
To ćemo tebi uskoro da kažemo, zar ne...!?
Slika i rečenica su...ništa...malo se igram...pre nego ispišem pesme Željka Krznarića...
Evo ih...
Jednom
ovih dana
bacit cemo karte i uz
caj izbrisati
svaku stranu svijeta
pa kad vidimo sjene
Ucit cu te kako da ne
odes od mene
Uvijek si prepuna
ljeta
borove s onih obala
u tvojim ocima vidim
i kad tuga odnekuda
krene
Ucit cu te kako da ne
odes od mene
Kupovat cemo sitnice
setati ulicama tvoga
grada
od srca bi tvoga mogli
Bisere raditi
i kad sa sjevera
nesto hladno krene
Ucit cu te kako da ne
odes od mene
Spavas kao zena
koja silnu ljepotu radja
koja nije nalik na
druge zene
A ja te samo volim
I ucim kako da ne
odes od mene
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Jul 06, 2006 10:21 am Naslov: |
|
|
otici ces u kupaonicu
skinuti sminku
i mene u ogledalu naci
kao andjela cuvara
kao onog koji te volio
prolazeci pustinjama
pod satorima te sanjao
pod mostovima crtao
stotinu puta te osjetio
a nikad dodirnuo prstima
otici ces u kuhinju
skuhati kavu
i cuti omiljenu pjesmu
koja ce te podsjetiti na buducnost
na vrijeme koje dolazi
i vjetar koji ce ti u kosi stati
napokon ce mene
u tvoje oci donijeti
tebi koja moju ljubav radjas
blagdanima i obicnim danima
u sirokim kretnjama
hodom zene slane od mora
i slatke od njeznosti
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Jul 06, 2006 11:01 am Naslov: |
|
|
sto ti pada na pamet
sto svijetovima nudis
od cega si sretna
i od cega poludis
razbijes ogledala
i skidas rosu
s neke njezne godine
zapisane rijecima stranog jezika
sto ti pada na pamet
kad crveno svjetlo
u oku razlije toplinu
sto pomislis
kad ti vjesti prsti skinu
tu njeznost sa vrata
koja bi ja to
skitnica i sanjar
trebao otvoriti vrata
da mi noktima zaparas nebo
plavo i tesko
sto pomislis na jastuku uspavana
kad nema vise
kad nema kud
kad saznas da si to sto nisi
i kad kise padnu iznenada
sto pomislis kad ja mislim
kad ratove ptica u srcu donosi
i razbiju se ogledala
sto ti pada na pamet
od cega si tuzna
i sto to ostaje da se pamti
a sto u ovoj vatri plamti
i nestaje u zaboravu
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Ned Jul 09, 2006 10:52 am Naslov: |
|
|
imas u sebi nesto sto ja nemam
imas mudrost koja te cini zenom
oblak koji te plasi sjenom
a ipak ti si ta obala
kojoj moze prici moja ladja
umorna i potrganih jedara
imas u sebi i dio mog djetinjstva
mada ti se cini sasvim razlicito
jer pamtis
jer ti i sada zvuk zvona
topi dusu od stoljetnih zima
imas ti imas
neku tajanstvenu misao
ruke koje obgrle cijeli svijet
i dlanove na kojima raste plima
u tebi je i moj dio tuge
nemir onih koji sanjaju mirno
bujica kojoj tek tvoja dusa znaci kraj
i putovala si tako zivotom
neprestano uz mene
a da me nisi ni vidjela ni osjetila
tek si prepoznala zatvorenim ocima
ovaj dio neba
koji tek treba posuti zvijezdama.
 _________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Ned Jul 09, 2006 11:32 am Naslov: |
|
|
pada u suton i bjezi
ta jedna divna suncana misao
i kome si dao
i kome si pisao
sve to srce na kraju zbroji
ovo su moji
a ovo tvoji komadici duse
ko krijesnice lete i lete
reci mi da nisi bas jako odrasla
da zivi u tebi jos ono dijete
usne premazane medom
i prvo skolsko zvono
pa tako redom
godine neka se pletu
i ako ostanemo sami na svijetu
tako sami da zvijezde redom gasimo
da osmijehom jos nekog spasimo
pa ako ti dodjem zorom ranom
i miris jabuka stavim na usne
znat ces da je smrt neozbiljna
i samo se sali
znat ces da nas ima po tome
koliko smo ljubavi dali
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10350 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Ned Jul 09, 2006 11:41 am Naslov: |
|
|
Umro sam a ti mi oprosti
umro sam a ti mi oprosti
sto sam tako zureci
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek cinio odlazeci
oprosti mi sto sam proljece jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno slozene
snaci ces se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi
nije bilo vremena za oprastanje
suvise smo se voljeli
da bi mogli nesto drugo
tako zureci nisam ni pomislio
da ces biti tuzna zbog svega
i sad mi je zao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga sto ce nas jednu vjecnost
zvijezde razdvajati
i sto vise necu moci usne da ti dodirnem _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Ned Jul 09, 2006 12:10 pm Naslov: |
|
|
sto ti nisam pricao
a mogao sam
izubijan kisom i suncem oslijepljen
sto nisi znala
a u meni je bilo nabacano
razvuceno od srca cijelim krvotokom
smireno i svirepo
u zjenama dva kontinenta
a na dlanu suza
sto ti vjetar nije donosio mene
ili nesto od mojih godina mnogih
od mojih drhtavih snova
razbijenih u najsitnije detalje
prividjenja
predskazanja lijepih slika
sto ti nisam pricao
zasto sam sutio
dok su me vozili zivotom vlakovi
a ti si cekala na stanicama
koje su izvan geografskih podataka
mirno podnosile svu strepnju
sto ti nisam pricao
da me prepoznas
po ovoj ruci koja ostavlja trag na tijelu
da me konacno razdijelis na dijelove
da me spasis od ove bjeline
koja me obuzima sve jace i jace
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Pon Jul 10, 2006 10:31 am Naslov: |
|
|
netko iz mraka
iz mirisa cvjetova rasutih poljima
iz njeznosti
netko me ubija pogledom
netko iz zivota
nekih drugih stoljeca
uredno poslaganih proljeca
koja su pomijesana s tugama
koja broje dane
sve one koji nestaju
a nama je sudjeno tako
da volimo
da preskacemo ponore
uzburkana mora
da slusamo nocne oluje
koje lupaju po oknima
jos uvijek netko iz mraka
zari zjenama topli ljetnji zrak
okrece se za mnom
u mirisnim sjenokosnim livadama
tu tisinu koju pretvara
u ljepotu nase rijeci
necemo moci dugo izdrzati
jer osjecam kako se nebo ledi
nad celom
i sve hladniji mi dlan postaje
osjecam ceste
u nogama korake
duge kise
iz olovnih sivih oblaka
sve to izmjesano
sa svjetlima kasnih vlakova
koji ostavljaju prazne perone
i tuzne
pretuzne pjesnike
koji rijecima skacu
na dno mutnih rijeka
i odlaze daleko
ali im uvijek netko iz mraka
prah djetinjstva donosi
samo prah
koji se osipa i nestaje
nosen ranim jutarnjim vjetrom.
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Jul 13, 2006 12:24 pm Naslov: |
|
|
ti si jedno veliko slovo
u mom zivotu
neoprostivo i neduzno
namjerno i slucajno
ti si sve
i nocas ja se odjednom sjetim kise
koja je pala tog popodneva
sjetim se tvojih ociju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i nista nije stajalo
druga smjena je radila neumorno
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruze
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom
kisa je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama
ti si jedno veliko slovo u mom zivotu
i samo sam tebe ucio
kako se pobjedjuje ravnodusnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopcati tvoju kosulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kisa ne prestane
ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo vecernje tame
ti si zvijezda lutajuca
koja mi se seli iz oka u oko
pa sjetis li se kako smo izasli
iz te kise sretni
moje veliko slovo
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Pon Avg 07, 2006 9:37 am Naslov: |
|
|
kao da nas nije
cinilo se tako jednostavno
i tako prosto kao let kroz vrijeme
cinilo se u oku ima zlatnih polja
nekih poleglih trava
pa njen nerazjasnjeni strah
od voznje avionom
kompleks tople ruke na grudima
stih od zivota uzet na prevaru
i sto jos moze biti
medju nama su slike
jedan uzdah u ponocnom budjenju
kad zvijeri pitomo ljube
a ljubavnici stezu nadu i gase vatru
bilo bi mozda
ali taj grad nije bio na pravom mjestu
sve sto nije u toj sobi bilo toplo
bilo je smrt i uragan tuge
sve sto nije u toj casi bilo vino
bila je tama i val sto lomi
pa njeno je srce od svega vece
njeno je ime tek cvijet s juga
mi trebamo sunce a snijegovi nas lome
ne znajuci nista kao da nas nije bilo
cinilo se bit ce ludo
u toj pjesmi zaspati zauvijek
cinilo se na dlanu postoji njeznost krhka
pa njen pogled jasan
njen dah vreli
moja zadnja slika
kao da nas nije
i nije
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Nov 16, 2006 7:20 am Naslov: |
|
|
jesen mi je udarila u srce
s nekim zaostalim noćnim vlakom
s lišćem žutim
i kao da mi je srce prepuno
magle i tvojih poljubaca
jesen
uglavljena u tople dlanove
neka slavlja u sobama davnim
prve kišne kapi
i ljubavi koje su prošle
koje su zaboravljene u danima
nepovratno ostavljenim
takva mi jesen
noćas na ramenu spava
pjeva mi uspavanke
opominje me
a nešto te u meni ljubi očajno
ako je to sve prevara života
i ništa iza noći ne postoji
onda nam neće značiti
to što smo zajedno prošli
to što smo bježali od tuge
i dolazili uvijek na početak
pa mi je zato jesen udarila u srce
opasno i hladno
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
glisha PTICA


Pridružio: 04 Sep 2005 Poruke: 2520 Lokacija: Nosim čizme skitaljke...
|
Poslao: Čet Nov 16, 2006 7:26 am Naslov: |
|
|
ako jednostavno bude
još neki prosinac zamotan
u meku svilu nježnih pogleda
ako bude mirisima posipan
iz ruku koje pamte i bolje dane
mogli bismo kroz nebo prošetati
do naših lijepih slika
jer ne znam kako ti se čini
ovako smišljen život
bezobrazan pomalo
kad moraš misliti na stotine drugih stvari
i zaboraviti da pjesnik
kraj tebe diše i korača
i zaplakati zbog toga
sto se u dušu davna plima vraća
i udara
kako samo udara
bit će prosinaca
ne brini
bit će tih malih pakosnih suzica na dlanu
u nekom drugom svijetu
nekom danu
kad će nas voljeti mnogi
a sada spavaj lako i mekano
gore u svemiru zvijezda koju ne vidis
već polako seli u tvoje oči
_________________ ... Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom,
pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana
i svima nam se lome na jednom istom mestu:
tu gde počinje zagrljaj... |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
|