Ala kari, Dharma!

Ne razumijem

Ma samo sam rekao da dodjes... pa da kreces na put!

Pokazi mi sta znas

(Zeljko Samardzic)

Nekad si htela sve
bio sam tvoj licni heroj,
nikad mi u narucju nisi rekla ne, nemoj !
Sad se vise ne trudis,
zivis od stare slave
i sve sto mi ponudis
deo je predstave...

Pokazi mi sta znas
da jos si najbolja,
kad me osvajas
da jos si najlepsa,
kad se doteras
da jos si najludja,
kada mi usne das.
Pokazi mi sta znas
da jos si carica,
da kazem vidi je
to je moja curica,
i sebi nadimak
najgori da dodelim
ako ikad drugu pozelim.

Nekad si me vodila
u nas krevet od satena,
mirisom zavodila u cipku obucena.
Sad me ljubis rutinski
ko da slazes slagalice,
a znam krijes plamen jak
ispod spavacice.

Pokazi mi sta znas...

Uh Pantelija ja izdvojih taj jako simpatican dio,zavrsava se jezivo,ali evo..
..................


Al` odjednom, sve se trese...!
Iza planina, pomalja se ruzna glava Dzina...
Svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju!
Ostaje sama ...i tad u u licu zlog Dzina
Prepoznaje lice svog strica... i na komade puca slika...!


Staklici razbijene maste zarivaju joj se u oci
Peku je, i najzad vidi isto sto i svake noci
Ogromno telo nad njom, dahtanje s mirisom rakije,
Hrapavi jezik od kojeg se jezi a svuda je!
Lepljivi znoj... i bol... i ta stvar!
Mac sto sjece sve cedno u njoj!
... prljavi prsti u njenim ustima...
...drhtaj u butinama...
Ona vristi u sebi, rucicu pruza ka Medi, al` hoce li je cuti sada?
Od suza ga nevidi jasno, a tako strasno boli je!
"Uzmi me, Medo, Medice moj, vodi me, molim te...!"
Al` nemi lutak ravnodusno gleda staklenim ocima...
Srce se izgubilo ispod plisa, utonulo u nista!
O zidovi dobuju samo stricevi uzdasi i kisa...
I noc je gluva... i sve od spolja guta tisina...


Sveti bes. Moje sve. Moj bol. Moj celi svet.
Sveti bes... i sta je greh? Posle il` pre po svoje vraca se.



Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji
Lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran".
U pesmi pominje se samac, zamah krila i noc.
Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost.
Noc kao ova. Samac kao on.
Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj,
Samo ludost, to stvarno ne moze biti... ma, ne...
Prijatno pucketa kamin, on nastavlja vino piti.
U taj cas, zakuca neko. Covek se strese.
Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme.
Premda za drustvom ne cezne, ipak otvara vrata
I pred njima ugleda mladica satkanog od mraka
Crni mantil, duga kosa, tamne oci i bes
Te oci koje mu se zabadaju ravno u svest...
On htede nesto da kaze, al` mu zafalise reci
Tad..sevnu munja, kad i mladiceva pesnica.
Jos jedna. Pa jos jedna. Covek se nadje na podu.
Dok skupa sa mladicem jeza i tama usetase u sobu.
Covek na sebi oseti nogu i pogled s visine,
I tada bespomocno kriknu... "Ti, prokleti kurvin sine...!"
I to bese varnica,strela u mladicevo srce.
Ko zna zasto, on vrisnu i navali coveka da tuce
Krvnicki, demonski, bez milosti, cime i gde stigne!
Covek pljuje krv, urlici se gube ispod cizme...
Onog trena kada mu nasloni pistolj na slepocnicu
Covek shvati da mladic nema kocnicu... i da je kraj...
Dok kaslje sopstvene zube, pokusava da pita "zasto?"...
Al` mladic sam progovori, i samom mu bese jasno...
Kako ti se svidja da budes s ove strane straha?
Tebi, koji si sejao strag? Kako ti je sada?
Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mucis,
I kadar kad ti je dosadila pa je vise ne zelis u kuci?
Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
Ti... ti, bednice... ne znas sta je posle bilo!
Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika,
Takvih poput tebe, sto su joj bili nada jedina
Da nekako izdrzava sebe, a potom i sina...
Za sitan novac - zenska toplina uz casu jeftinog vina...
Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veci bol:
Da se rodis sa sidom! Ajde zamisli to!
Rodio sam se sa hiv-om, al` cu umreti s osmehom.
Ovo je tvoj kraj. Ti zavrsavas mojom osvetom.

Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
Kao sto je i pistolj prazan, smesi se mladic u tamnom.
"Sad si samo senka, jadnice. Nistavan pred strahom.
Dzelat tebi necu biti ja - vec zivot. Zvaces ga kaznom."
I tad na svetlu blesnu igla sa sprica
Sto ga lagano izvuce iz dzepa mladic mracnog lica
Zari ga sebi u venu i bez zurbe istoci sok mrznje
Kapi svetog besa sto njime oduvek struje
Sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi spric u vrat
Ubrizga svoju krv. I to bese sah-mat.
Mladic otseta u mrak i ostase samo uzdasi strica.

Al` noc je gluva. I sve od spolja guta tisina.

Sveti bes. Moje sve. Moja bol. Moj celi svet.
Sveti bes... i sta je greh? Posle il` pre po svoje vraca se.


Marchelo /Puzzle Shock/--Sveti Bes

Uh...

Jugoslovenka

Izvođač: Lepa Brena

Odakle si lijepa djevojko
Ko ti rodi oko plavetno
Ko ti dade kosu zlacanu
Ko te stvori tako vatrenu
Ko ti dade kosu zlacanu
Ko te stvori tako vatrenu

Ref. 2x
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam Jugoslovenka

Odakle si lijepa djevojko
Gdje si rasla cvijece proljetno
Gdje te grije sunce slobodno
Kada pleses tako zanosno
Gdje te grije sunce slobodno
Kada pleses tako zanosno

Ref. 2x

Odakle si lijepa neznanko
Gdje si krala sunca bjelilo
Gdje si pila vino medeno
Kada ljubis tako sladjano
Gdje si pila vino medeno
Kada ljubis tako sladjano

Ref. 2x

Ja sam Jugoslovenka

Nane ova ti vredi,jos samo OD VARDARA PA DO TRIGLAVA.Tomica je JUGOSLOVEN,ma sta se desava sada nije vazno.

Atomsko skloniste

OD RATA DO RATA

Čovjek je danas
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi
Da ima boga.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Ostaće nam samo
Te betonske ruke,
I mrtva mora,
Bez valova i luke.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.


NE CVIKAJ GENERACIJO

Nebo je olovno,
Vjetar krešti,
Neki su već pobjegli
U gudure.

Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi,
sjedi, jedi.

Što te panika hvata
neće biti
trećeg svjetskog rata.

Gospoda lažu,
Spiker krešti,
Neki su već zaglavili
U psihozi.

Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi,
sjedi, jedi.

Što te panika hvata
neće biti
trećeg svjetskog rata.

Nećemo valjda biti mi
Ta nesretna generacija,
Nad kojom će se izvršiti
Velika posljednja racija.


TKO ĆE TAD NA ZGARIŠTU REĆI

Rođen sam u soliteru,
Lift vozi osmi kat.
I prvo što ko klinac pamtim
Mojih susjeda je rat.

Već tad su, ne znam zašto rekli,
Počni počni nanovo.

Tračali su soliterom:
Evo ide dječak plah.
U školi ja sam, dobro pamtim,
Doživio pravi krah.

Tad mi dobra mati reče
Počni počni nanovo.

Ljubav mi se uselila
U srce kao vrag.
Al’ curi, dobro pamtim,
Nisam bio sasvim drag.

Tad mi dobri tata reče
Počni počni nanovo.

Živim još u soliteru
Lift vozi osmi kat.
I počinju me plašit vijesti
Gdje spominju treći rat.

Tko će tad na zgarištu reći
Počni počni nanovo.


SAZNAO SAM DIJAGNOZU

Umjesto atomske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

Umjesto hidrogenske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.
Umjesto neutronske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.


UMRO JE NAJVEĆI MRAV

Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi.
Svi mravi tuguju,
Isplakaše za njim
Suza već dvije, tri kapi.

Umro je kad su sa vrata
Otjerali starog prosjaka,
I kad je čuo, pred školom,
Psovke gomile đaka.

Svi mravi tuguju,
I meni je žao,
Jer zbog svega što je vidio
Mrav će dospjeti u pakao.


POMORAC SAM MAJKO

Četiri broda,
Četiri mora,
I lumbago što me hvata,
Ko mog dobrog tatu iza rata.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Četiri luke,
Četiri raja,
I cura što me hvata,
Do dorata bijela oko vrata.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Četiri svađe,
Četiri tuče
Nitko ne zna tko je bio.
A možda sam mlađan i ubio.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Četiri noći,
Kroz oluje,
Olupina dok izranja,
Svatko svoju toplu kuću sanja.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.


POSLEDNJI LET BOINGA 707

Ja ti mašem svakog dana,
A boing, zaglušuje mi buku srca
Zato danas objavljujem
Zadnje vijesti iz svog srca:

Poslednji let boinga 707.

Neću više da strahujem zbog tebe,
Hoću da budeš na zemlji,
Stjuardesa cvjetnih polja
I zelenih livada bez ograda.

Hoću da zajedno sa mnom
Mašeš pticama u letu.


OTMICA NAŠE LJUBAVI

Nepoznata lica,
Sa čarapama preko lica,
Odveli su je
Sa tek prolistalih ulica.

Imala je šal
Ne zelene,
Već neupadljive boje,
A u torbi, uz ostalo,
I slike moje.

Po gradu se priča
Da u otmicu je umješana
Njena mama,
Što već duže živi
U drugom braku.

A kad sam upitao njenu baku
Ona kao da ništa ne zna.
Po gradu se priča
U nekoliko zlobnih varijacija,
Kako sam loša kombinacija.

A kad sam preklinjao njenog tatu
On me je upitao za platu.


KINEMATOGRAF NAŠEG DJETINJSTVA

Jedna mala kino sala
Iz našeg djetinjstva,
Parter ima, balkon ima,
A na njima:

Pletenice,Školske kute,
Traperice,Voljene djevojčice,
Momke, drage prijatelje
I mangupe, siledžije.

U tri dana tri junaka,
I ubistvo usred mraka,
Pretučeno deset baka,
Iskopano petnaest raka.

A slijedećih sedam dana
Strašno lice Frankenštajna,
Predpremijera rasprodana
O životu Don Žuana.

Čudovišta u svemiru
Polagano već umiru,
Nacrtano je i lice
Neuhvatljivog ubice.

I nedeljna matineja,
Silovanje podno keja,
Nekoliko manijaka
Što presreću usred parka.

Vojevanja atamana,
Iz dalekih nekih dana,
I marinci pacifika,
Pet brutalnih narednika.

Zemljotresi što sve ruše,
Nož zabijen usred guše,
Ljudožderska gozba teče,
Bacili su ih u smeće.


NEK VAM JE SA SREĆOM

Neuroze i alkohol
Rađaju debile,
Iako su im majke
Ljepotice bile.

Rađaonom kriče
Novi narkomani,
Pravljeni u bašti
Opojne nemani.

Nek vam je sa srećom
U krevetu i izvan kreveta,
Čuvajte se samo
Nezdravog djeteta.

GENERACIJA SRETNIKA

Ti imaš priliku
Da zavoliš i astronauta,
A generacija si sretnika
Koji se ne sjećaju rata.

Ti imaš izbor
Od fakulteta do droge,
I u tom kazalištu života
Možeš da biraš uloge.

Ti možeš biti sretna
Na seksualnom i društvenom planu.
Možeš da učiš noću,
A ljubav da vodiš po danu.

Samo nemoj da prepukneš
Od te puste slobode,
Pa da te prigrle psihijatri,
A djecu da ti rađaju rode.

Slovenska - Rade Serbedzija

Pise mi majka iz Beograda,
Brine se, kako mi je,

Oni su kaze u redu,
Pitaju kako sam ja?

U mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Polako ucim slovenski.

Pisu mi djeca iz Zagreba,
Brinem se kako im je,

Oni su kaze u redu,
Pitaju, kako sam ja.

U mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Polako ucim slovenski.

Ponekad popijem pice s predsjednikom Republike,
Pita, kako mi je,
Ne brini, kazem, sve je u redu,
Igram svoju predstavu.

Jer u mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Polako ucim slovenski.

Stanujem u Ljubljani,
Ekskluzivan kraj,
Industriska zona, Fuzine,
Sretnem neke zemljake,
Pitam ih, kako je?

Ne brini majstore, gura se,
Djeca idu u skole,
Polako uce slovenski,
Polako uce slovenski.

Jer u mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Po casi ucim se slovensko.

Kaj ti je deklica,
Zakaj si zalosna?
Kaj mi je, nic mi ni,
Srce me boli.

Dusa kad izneveri


Na zidu se noc sa senkama zlim
i lutkama tvojim ljubi
ko slomljen brod, olujama brat
moj pogled u tebi se gubi

Al` kasno je da cuvas me

Dusa kad izneveri
Sve teze je i teze
da pobegne i ostavi
sta me to za tebe veze ?

Dok zadnji ti put moj umorni um
spava na nedrima golim
ja poslednji put kanjonima sna
pevam koliko te volim

Al` kasno je da cuvas me

Dusa kad izneveri


Osvajaci