Kazhu psiholozi da je postoji jedna specifichnost u vaspitavanju dece kad ih roditelji imaju troje. Prvo dete mazheno, pazheno, tretje poslednje, tretira se celog zhivota kao beba, a drugo ispashta. Uvek je zapostavljeno na svakom planu ili tek samo primetjeno. Nekako se deshava da se niko extra ne obraduje prvoj izgovorenoj rechi ili tako nekim stvarima, jer su roditelji to proshli vetj s prvim detetom. A oko tretjeg svi lete jer je najmladje i ne daju mu da odraste.
Ja sam prvo dete i mislim da to nije uticalo na formiranje mog karaktera ni kod oca, ni kod majke. Najvishe je uticala srediina (tetke, teche, ujak, ujna i njihova deca). Tetke i teche koje nisu imali decu su mi posebno poklanjali pazhnju i vaspitavali me. Kod njih sam boravila i po godinu dana, udaljena od roditelja i shto je interesantno, uopshte nisu preterivali u mazhenju, shto bi bila logichna posledica toga shto nemaju decu, vetj su me normalno uchili disciplini, radu, pravilnom ponashanju i svemu tome.
Sasvim je sigurno da redosled radjanja ima veze s formiranjem karaktera, kao i to kog je pola dete, pa chak i u dannashnje vreme. Mushko-na prestolu, razmazheno, sve mu je dozvoljeno, bar u kraju u kom ja zhivim toga ima jako mnogo.