JOSHUA (2007)
Triler, drama, nisam siguran u koju kategoriju da stavim ovaj film o decaku koji svojim cudnim ponasanjem uspeva da izludi svoju majku, koja je posle depresivnog stanja nakon prvog poradjaja s njim, pada u jos vecu krizu sa drugim detetom…
Otac i pored nekih dogadjaja koji su mogli dovesti u sumnju istinitost price decaka, ipak veruje svom sinu dok se i sam ne uveri u drugacije stanje.
Celih 105 minuta prica se odvija sa postojanim zapletom, da na kraju nisam ni bio siguran da je rasplet do kraja dovrsen! Ipak, preporucio bih ovaj film ljubiteljima dobrih trilera…
Ocena 6/10 je mozda premala, ali mislim da je fer.
THE WENDELL BAKER STORY (2007)
Iako ceo svoj zivot pokusava da dodje do lakih prihoda, sto ga na kraju dovodi u zatvor, Wendell Baker resava da se zaposli u starackom domu i pomaze onima koji su dosli u period zivota kada je iskustvo nesto sto doprinosi uspesnom resavanju zivotnih problema, ali samo kada su izvan doma!
Interesantna prica sa lepim komicnim situacijama i jedinstvenom glumom cele ekipe koja je radial kao tim da bi se dobio zavrsni rezultat, koji ostaje u pozitivi.
Mozda se donekle ovo moze doziveti i kao film koji ima u pozadini romanticnu pricu…
Svejedno, kako shvatite ovaj film, bice vam prijatan za gledanje. Sa 6/10, mozda je ocean malo manja od kritika koje je primio, ali mislim da je to najblize vrednosti koje nam ovaj film pruza!
THREE TIMES (ZUI HAO DE SHI GUANG) (2006)
Pravo mi je zadovoljstvo da napišem nešto o ovom filmu koji je na našem jeziku pogrešno preveden kao „Vreme za ljubav“ (1911, 1966, 2005) iako bi pravi naslov trebao biti „TRI VREMENA - 1911, 1966, 2005“, a u kome se istim glumcima prepričavaju tri priče pod naslovom „Vreme za ljubav“, „Vreme za slobodu“ i „Vreme za mladost“ koje se dešavaju u različitim vremenima istorije Kine, t.j. Tajpeja ili Tajvana. Ovo je film koji je ušao u zvaničnu selekciju u Kanu 2005 godine i to sa razlogom!
Režiser Hou Hsiao Hsien je uspeo da režira ovu trilogiju naizgled sasvim različitih nepovezanih priča na tri potpuno različita načina režiranja, a da se opet film osećao kao celina, ne samo zbog glumaca koji su ostali isti, a to su Shu Qi i Chang Chen. Ako vam ova imena mnogo ne znače da navedem i njihova dva najpoznatija filma, Shu Qi – TRANSPORTER i Chang Chen – PRITAJENI TIGAR, SKRIVENI ZMAJ.
Svaki deo trilogije je imao svoj vrhunac, a možete zamisliti srednju priču (iz 1911) koja je snimana kao nemi film sa komentarima, a jedino je originalna pesma koja se provlači snimana uživo!
Film koji će vas zaintrigrirati, naterati da razmislite o sebi i pristupu ljubavi, ali će vam istom prilikom omogućiti da uživate u svakom od 128 minuta koliko će vaše zadovoljstvo trajati... Potrošite tih 99 dinara koje ste planirali za užinu na ovo vrhunsko delo!
Od mene najmanje 8/10.
DRŽAVA MRTVIH (2002)
Kao pravi jugosloveski pripadnik ja sam kolekcionar naših filmova, a nemam pojma kako sam uopšte ovaj do sada propustio! Film Živojina Pavlovića koji prati životni put Slovenca, zastavnika Janeza Kranjca, njegove supruge Ristane koja je iz Makedonije i četvoro dece , od kojih je najstarija ćerka udata za srpskog borca u Sarajevu za vreme ratova po raspadu SFRJ. Sin Gorazd sa dolaskom u Beograd i prolazeći kro krizu porodice odlučuje da se oda kriminalu i postaje Goran „Dorćolac“.
Drama, kakvih je bilo na svakom koraku na Balkanu za vreme zadnjih 17 godina... jedna od mnogih priča poštenih ljudi koji su samo želeli miran i normalan život sa sačuvanom čašću među onima koji nisu ni znali značenje te reči, a koji su sada izbili u prvi plan i povlačili konce.
Film koji boli, budi nostalgiju za nekadašnjim lepim vremenima, ali i razmatra mnoga pitanja za koja su obični Jugosloveni bili „slepi“... i takvi i ostali!
Film sa divnim tonskim zapisom, pravo čudo za naše filmove koji se proizvode posle 1999 godine. Gledajući tog prekrasnog glumca Radka Poliča i možda malo „klimavu“ glumu veoma zahtevne uloge Katine Ivanove, sa još vrednim spominjanja ulogama Milene Pavlović i posebno Nebojše Glogovca.
Ja bih ovom filmu dao ocenu oko 6,3/10. Možda se mnogi ne slože, ali mislim da je ovo delo jedno od boljih dela srpske kinematografije. Pogledajte i recite svoje mišljenje.