 |
BALKAN CAFE "AUSTRALIJA" Za sve Balkance dobre volje i one koji se tako osecaju
|
| Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeću temu |
| Autor |
Poruka |
Nina Inventar


Pridružio: 30 Apr 2007 Poruke: 529 Lokacija: Queensland
|
Poslao: Sre Maj 09, 2007 8:03 pm Naslov: Pravda - postoji li? |
|
|
Izveštaj sa suđenja u predmetu "škorpioni", 10. april 2007. Beograd
Presuda "škorpionima"
Pred Većem za ratne zločine u Beogradu 10. aprila presuđeno je petorici pripadnika formacije „Škorpioni“ za ubistvo šesetorice Muslimana u Trnovu u BiH 1995. Dvojica pripadnika „Škorpiona“ osuđena su za ratne zločine na 20 godina zatvora, jedan na 13, a četvrti na pet godina. Komandant jedinice Slobodan Medić, kao i Branislav Medić, osuđeni su na maksimalnih 20 godina zatvora. Pero Petrašević, koji je priznao zločin, dobio je 13 godina, dok je Aleksandar Medić osuđen na pet godina. Ukupno su osuđeni na 58 godina. Aleksandar Vukov je oslobođen, jer prema odluci sudskog veća nije bilo dokaza da je sa umišljajem izvršio zločin.
Oni su hladnokrvno streljali šest srebreničkih Muslimana od kojih su polovina bili maloletnici. Svima su ruke bile vezane na leđima. Optuženi Petrašević koji je jedini priznao zločin rekao je da se "najdublje kaje" i tražio pravednu presudu.
Predsedavajuća sudskog veća Gordana Božilović-Petrović je obrazložila. Ona je rekla da sud nije pouzdano utvrdio ni da je Slobodan Medić dobio naredbu od N. N. lica iz Vojske Republike Srpske da ubije šest civila.
Božilović-Petrović je iznela da je jedinica „Škorpioni“ paravojna formacija jer je, iako je imala svoju vojnu poštu, bila podređena Vukovarskom korpusu u Republici Srpskoj Krajini, a RSK je bila samoproglašena i međunarodno nepriznata država. Pripadnici te jedinice primali su platu od naftne industrije RSK, rekla je.
Priča o tom zločinu otvorena je neposredno pred desetogodišnjicu genocida u Srebrenici, u leto 2005. kada je na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom emitovan snimak egzekucije koji su načinili pripadnici te jedinice.
Suđenje je počelo 20. novembra 2005. a tokom dokaznog postupka saslušan je 21 svedok.
Specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević nije zadovoljan presudom, ali je zadovoljan "efikasnošću postupka", navodeći da nije lako doći do presude za takav ratni zločin.
On očekuje da će i porodice žrtava biti delimično zadovoljne presudom i ističe da Tužilaštvo nije zadovoljno presudama za Aleksandra Medića, koji je osuđen na pet godina zatvora, i Aleksandra Vukova, koji je oslobođen.
Prema Vukčevićevim rečima, slučaj nije završen i postoje tri osobe koje su osumnjičene za zločin u Trnovu. Jedna od njih je Milorad Momić, koji se nalazi u inostranstvu.
Pred polazak na ratište ovu jedinicu je blagoslovio pop Gavrilo iz manastira SPC blizu Šida. Njegov čin su crkveni velikodostojnici opravdali.
RTV B92 je uveče 10. aprila po treći put prikazala amaterski film o streljanju nevinih ljudi. Film koji su snimili sami „škorpioni“ je sudu predao beogradski Fond za humanitarno pravo. O filmu su svedočili pripadnici jedinice „Škorpioni“ i očevidac zločina.
U filmu je jasno pokazan razlog formiranja jedinice Škorpioni, način na koji je finansirana ta jedinica, veza sa Srbijom i tadašnjim režimom u Srbiji i činjenice da su neki pripadnici komandnog kadra te jedinice iz rata izašli kao bogati ljudi.
Članovi sudskog veća su bili Gordana Božilović Petrović, predsednica veća, Vesko Krstajić i Vinka Beraha Nikitović.
Aleksandru Mediću i Aleksandru Vukovu ukinut je pritvor, dok je pritvor produžen Slobodanu Mediću, Peri Petraševiću i Branislavu Mediću.
Sudsko veće je objasnilo da je rat u Bosni bio građanski rat (ovim se poriče činjenica da je Srbija izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i nije sprečila genocid, kao što je 27. februara ove godine utvrdio Međunarodni sud pravde), da je jedinica „Škorpioni“ paravojna formacija (ovim se želi prikriti odgovornost SR Jugoslavije u organizovanju zločina), da nema dokaza da se radi o 15. 16. ili 17. julu, kako piše u optužnici, te da nema dokaza da su ubijeni bošnjački civili bili iz Srebrenice. Utvrđeno je da su ubijeni muškarci ica bili civili, te da su trojica od njih bili maloletni.
Ovom presudom Veće za ratne zločine Specijalnog suda u Beogradu je nanelo bol i ponovo ponizilo porodice žrtava. Prisutnih 25 članova porodica su u Beogradu presudu primile mirno i dostojanstveno. |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
Nina Inventar


Pridružio: 30 Apr 2007 Poruke: 529 Lokacija: Queensland
|
Poslao: Sre Maj 09, 2007 8:04 pm Naslov: |
|
|
Zločin u Suvoj reci
OKRUŽNI SUD U BEOGRADU
- Veću za ratne zločine -
B E O G R A D
Na osnovu čl.46. st.2. tač.3., i čl. 265. st.1. i čl. 266. Zakonika o krivičnom postupku, u vezi čl. 4. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine, podižem
O P T U Ž N I C U
Protiv:
1. MITROVIĆ RADOSLAVA, zvanog Rade, pukovnik, pomoćnik komandanta Žandarmerije, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
2. REPANOVIĆ RADOJKA, pomoćnik komandira stanice policije u OUP Kruševac, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
3. JOVANOVIĆ NENADA, zvanog «Neša», po zanimanju kriminalistički policajac u OUP-u Lazarevac, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
4. ČUKARIĆ SLAĐANA, zvanog «Božo», policajac u OUP-u Leskovac, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
5. NIŠAVIĆ MILORADA, zvanog «Miško«, po zanimanju trgovac, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
6. PETKOVIĆ MIROSLAVA, zvanog «Miki», po zanimanju radnik, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražanog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
7. PETKOVIĆ ZORANA, po zanimanju saobraćajni tehničar-vozač, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
8. PAPIĆ RAMIZA, radnik MUP Republike Srbije, pripadnik policije u OUP Sjenica, neosuđivan, nalazi se u pritvoru po Rešenju istražnog sudije Veća za ratne zločine u Beogradu Ki.V.9/05, od 17.10.2005. godine koji mu se računa počev od 26.10.2005. godine kada je lišen slobode,
Š T O SU:
Dana 26. marta 1999. godine, počev od 12,00 časova, u Suvoj reci, AP Kosovo i Metohija, za vreme oružanog sukoba između oružanih snaga Savezne Republike Jugoslavije ( Vojske Jugoslavije i policijskih snaga Republike Srbije), sa jedne strane, i pripadnika naoružane vojne organizacije «Oslobodilačka vojska Kosova», («OVK»; «UČK») sa druge strane, te istovremeno, i oružanog sukoba između Savezne Republike Jugoslavije i Koalicije NATO snaga,
kao pripadnici Posebnih jedinica policije (PJP), aktivnog i rezervnog sastava jedinica policije OUP Suva reka, u sastavu policijskih snaga Republike Srbije, zajedno sa pripadnicima tadašnjeg Resora državne bezbednosti, te pripadnicima Teritorijalne odbrane,
kršeći pravila Međunarodnog prava za vreme oružanog sukoba sadržana u odredbama člana 3. stav 1. tačka 1.a.i d. Četvrte konvencije o zaštiti građanskih lica za vreme rata, od 12.08.1949. godine, člana 51, 75, 76, i 77 Dopunskog protokola 1. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, te člana 4. i člana 13. Dopunskog protokola II o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, i to
Mitrović Radoslav, u svojstvu komandanta 37. odreda PJP – «Niški odred», a Repanović Radojko, u svojstvu komandira policije OUP Suva reka i Jovanović Nenad, u svojstvu pomoćnika komandira policije OUP Suva reka,
naredili da se izvrši napad na civilno stanovništvo u delu grada pored Reštanskog puta, «Berišanskom naselju», gde su se nalazile kuće u kojima su živele porodice Beriša i druge albanske porodice i da se prema civilnom stanovništvu u tom delu grada vrše ubistva, uništavanje u velikim razmerama imovine koje nije opravdano vojnim potrebama, te da se nakon toga izvrši raseljavanje albanskog civilnog stanovništva,
pa su okrivljeni: Čukarić Slađan, Petković Miroslav, Papić Ramiz, zajedno sa sada pok. Tanović Radovan i pok. Đorđević Miroslav, i drugim nepoznatim pripadnicima policije OUP Suva reka, Nišavić Miloradom, kao pripadnikom Resora državne bezbednosti sa nepoznatim pripadnikom Resora državne bezbednosti, Petković Zoran, kao pripadnik Teritorijalne odbrane, i drugim nepoznatim pripadnicima Teritorijalne odbrane, i u zajednici sa drugim nepoznatim pripadnicima «Niškog odreda», delujući zajedno i istovremeno, postupajući svesno i voljno u izvršenju primljene naredbe, naoružani ličnim naoružanjem, krenuli iz dvorišta zgrade OUP Suva reka prema kućama pored Reštanskog puta u kojima su živeli građani albanske nacionalnosti, koji nisu učestvovali u neprijateljstvima, izbacivali ih iz kuća koje su pretresali, pljačkali i palili, a neke lišavali života, dok su ostale, pretnjama da će ih ubiti, primorali da napuste Suvu reku i pređu u Republiku Albaniju.
TUŽILAC ZA RATNE ZLOČINE
Vladimir Vukčević |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Pet Maj 11, 2007 5:53 am Naslov: |
|
|
Pravde na ovomew svetu NIKADA nece biti. UVEK ce nevini stradati, a oni koji pocine zlocine nikada nece moci biti dovoljno kaznjeni. Uostalom zar ne postajemo kao i oni samim cinom kaznjavanja: zlocinci!? Ne bih da previse o ovome pricam, ali znam da verujem samo u jednu pravdu - onu koju covek ne moze obezbediti! _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
Tomislav Sport u srcu


Pridružio: 01 Sep 2005 Poruke: 2005 Lokacija: Perth, Australia
|
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Sub Maj 12, 2007 5:26 am Naslov: |
|
|
Ne bre, Tomo, u Australiji je to Vegemite! _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
Nina Inventar


Pridružio: 30 Apr 2007 Poruke: 529 Lokacija: Queensland
|
Poslao: Uto Maj 15, 2007 4:44 am Naslov: |
|
|
Jeste li culi o onoj sramoti u Australiji o kapetanu Draganu? |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
Angela Forumas


Pridružio: 13 Sep 2007 Poruke: 395 Lokacija: Venera
|
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Uto Dec 11, 2007 8:14 am Naslov: |
|
|
Al ce bar biti veselo... nek je sljiva, al bice srpska sljiva... a ja cu pod maslinu ili krusku valjda... ja sam Balkanac... _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
Angela Forumas


Pridružio: 13 Sep 2007 Poruke: 395 Lokacija: Venera
|
|
| Nazad na vrh |
|
 |
Tomislav Sport u srcu


Pridružio: 01 Sep 2005 Poruke: 2005 Lokacija: Perth, Australia
|
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Pon Mar 17, 2008 8:45 pm Naslov: |
|
|
2 pisma zatvorenika, anarhista, iz Grčke - kao što vidite pravde nema na Balkanu (a ni u svetu)...
Zatočen iza rešetaka i zacementiran proteklih šest i po meseci u Karidalos zatvoru, ustanovio sam da su uspeli da zatvore samo moje telo. Sve ostalo što je istinito i slobodno uspeo sam da očuvam netaknutim.
Država me drži kao taoca zato što sam odlučio da učestvujem u demonstracijama. Sistem je nastojao da pronađe žrtvene jarčeve u cilju promovisanja slike kontrole i administracije pravde. Korupcija sistema se pojavila u njenoj punoj veličanstvenosti budući da su, od samih početaka, postojale netačnosti i nekonzistentnosti u policijskim izveštajima koji su, u nastavku, nužno bili modifikovani kada su prezentovani sudijama. Naravno, promene su, u kombinaciji sa drugim predtekstovima koje je istraga postavila kao pitanje, služile da odlože moj slučaj kako bi na odluku uticao šestomesečni komitet, i doveo da mog daljeg zatvaranja. Kako, odista, bilo koje suđenje može biti validno kada upošljava metode obmane i izobličavanja činjenica onda kada nisu postojali valjani dokazi protiv mene.
Opkoljenost svim mogućim izborima, vodila je u ćorsokak, trpevši kontinuiranu nepravdu protiv mog najdubljeg bića, nastavljam svoju borbu svim sredstvima koja su mi ostala.
Ukoliko su pomislili da su time što su me zatvorili pokorili moju strast za slobodom onda su za podsmeh. U mom pokušaju da naglasim kontradikcije dekadentnog sistema i da pokažem njegov totalitarni karakter, prestaću da im dajem pravo da određuju moje telo – budući da je ono jedina stvar koju poseduju, promeniću ga u oblik borbe protiv njih u svrhu mog oslobađanja.
Prema tome, štrajkujem glađu od srede 29. novembra, i zahtevam trenutno i bezuslovno oslobađanje mene i pojedinaca koji su zajedno samnom optuženi, napuštanje svih optužbi i zatvaranje svih slučajeva. Neću im dozvoliti da koriste slobodu kao sredstvo u njihovim pravnim i političkim igrama. Moja borba, međutim, biće teška i trebaće podršku i solidarnost ljudi koji su izvan ovih zidova i koji je podržavaju.
Savesti se ne mogu pokoriti, zatvoriti, usmeravati
Tarasios Zantorozni
C krilo zatvora Karidalos
-------- ------------------------------------ -
Ja sam Gerasimos Kiriakopulos.
Zatočen sam u zatvoru Karidalos, optužen sam za učestvovanje u nasilnom događaju od 6. maja tokom održavanja četvrtog Evropskog socijalnog foruma.
Nekoliko činjenica u vezi sa mojim slučajem:
Popodne 6. maja u Tiseiu – gde nije bilo nasilnih aktivnosti – šest specijalnih policajaca je uhapsilo šestoro ljudi, na slepo i bez svrhe. Među tim ljudima sam bio i ja. Budući da su me uhapsili bez razloga, verujem da je bilo samo na osnovu sumnje – u smislu opšte klime tog dana. Ali, kao što možete videti u ovom pismu, stvari se nisu tako odvijale.
Kasnije, nakon što sam odveden u policijsku stanicu bez ikakvih osnova, bez ikakvih dokaza, policija mi je dala da potpišem izjavu – koja je sadržavala niz optuđžbi. Kako bi policija podržala te optužbe, izneli su ih u šest identičnih iskaza kako hapšenja nisu izvršena u Tiseiu već na trgu Monastiraki gde je bilo nasilnih dešavanja, a nas su predstavili kao grupu koja je njihov počinioc.
Prema tome, bez valjanih dokaza kasnije sam podvrnut procedurama ispitivanja u kojima sam optužen za ozbiljne prestupe poput pokušaja ubistva i nabavljanja i posedovanja pedeset eksplozivnih naprava, - i pored toga što nisam sumnjivo lice u begu niti sam bio optuživan za slične aktivnosti u prošlosti (a kako bi i bio?) stavljen sam u pritvor. Dakle, zatvoren sam u zatvoru Koridalos bez valjanih osnova i očekuju me ozbiljne optužbe. Zbog toga, sve moje molbe za oslobađanje su odbijene, a mene i dalje drže u zatvoru bez osnova.
Preispitivao sam se i pitao se kako ja, jednostavna osoba, mogu da dokažem sopstvenu nevinost nasuprot netačnih policijskih optužbi, bez ikakvog dokaza koji mogu ponuditi sem mojih reči. Uistinu ne mogu. Stoga, shvativši tu činjenicu i nemajući drugi način da se konfrontiram svim tim pogrešnim optužbama, i znajući da – bez obzira na moje ozbiljne zdravstvene probleme (pokidani bubreg i slezina) – mi život može biti u opasnosti, počinjem sa štrajkom glađu kao protestom protiv lažnih optužbi koje su protiv mene podignute, i zahtevam moje trenutno oslobađanje do početka suđenja.
Gerasimos Kiriakopulos _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Sre Jul 23, 2008 7:29 pm Naslov: |
|
|
Љиљана Смајловић
Сарајевска прича
Године су прошле пуне мука и данас се вероватно мало ко у Београду још сећа тачних околности под којим је Радован Караџић у лето 1990. године дошао на чело Српске демократске странке, политичке организације помоћу које ће, само две године касније, повести Србе у Босни у оружану побуну против новоосноване независне државе БиХ.
Његови бивши сарајевски познаници нерадо ће признати да је разбарушени психијатар и песник тада имао репутацију чаршијског, народског, нимало неомиљеног човека у главном граду Босне и Херцеговине, у коме је једно време обављао и дужност лекара популарног Фудбалског клуба „Сарајево”. (Играчи овог клуба носили су бордо дресове „боје феса” – како се у граду, мало у шали, мало у збиљи, говорило.)
Лед је прво пробила Странка демократске акције Алије Изетбеговића, која је у мају 1990. тестирала строгоћу Уставног суда БиХ и прва се изборила за право политичког организовања на етничком принципу. Друга етничка странка у Сарајеву била је ХДЗ, Хрватска демократска заједница. Срби су каснили за комшијама, што је Караџић објаснио тиме да још тражи бољег кандидата од себе. Била је јавна тајна у Сарајеву да је положај председника СДС-а Караџић наменио професору Ненаду Кецмановићу. Но овај се, заједно са Емиром Кустурицом, Гораном Бреговићем, Милорадом Додиком и другима радије приклонио реформистима тада још југословенски опредељеног премијера Анте Марковића.
Оснивачка скупштина СДС-а БиХ одржана је 12. јула, а многи вероватно више не памте да је почасни гост био Алија Изетбеговић. Творац независне државе Босне и Херцеговине добио је у сарајевској Скендерији громогласан аплауз. Изетбеговић је Србима обећао да ће Босна остати у Југославији, и то федеративној.
(Важну улогу у то време у СДА имао је њен финансијер Адил Зулфикарпашић, присталица конфедерације коју су Срби препознавали као друго име за распад заједничке државе.)
Сви знамо шта је било после. Радованово и Алијино коалиционо партнерство распало се у крви, баш као и Југославија. Бошњаци су јуче на Алијином тргу у Сарајеву прослављали Караџићево хапшење, до кога је дошло истог дана када је Зулфикарпашић умро.
Проклетство је грађанских ратова у томе што се њихови кругови тако тешко затварају. Ова је прича почела у Сарајеву, и баш када је изгледало да се завршава у Београду, из главног града БиХ стигла је вест да некадашњи први сарадник Алије Изетбеговића, Харис Силајџић, тражи да се укине Република Српска под изговором да је само „последица Караџићевих злочина“.
Судећи по исходу свих скорашњих избора, Србима је данас Европска унија приоритет, а Караџићево хапшењеможда одшкрине њена врата (под условом, дабоме, да буде праћено и Младићевим одласком у Хаг). Одговорност лидера босанских Срба за злочине почињене у грађанском рату тек ће се вагати на суду, али и без ваге треба јасно рећи да Караџић не може бити херој српског народа. Но из тога се још не сме извлачити закључак да ће Србија бити равнодушна према судбини Републике Српске, као ни да је све до чега Срби држе, и за шта ће се борити, ухапшено у аутобусу за Батајницу и упућено у Хаг. _________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Čet Jul 24, 2008 6:32 pm Naslov: |
|
|
Навршило се пуних 15 година од стравичног масакра који су припадници муслиманских снага из Горажда починили над цивилним становништвом у Јошаници код Фоче, а није подигнута ниједна оптужница, нити је било ко за тај злочин одговарао.
Хашко тужилаштво и Окружно тужилаштво у Требињу, наиме, сматрају да нема довољно доказа да би се подигла оптужница за ратни злочин из 1992. у овом фочанском селу, истичу у Ораганизацији породица погинулих бораца и цивила општине Фоча.
На Никољдан, 19. децембра 1992. године, док је већина мештана прослављала крсну славу, око шест часова ујутро, муслиманске снаге су из правца Горажда изненада упале у Јошаницу и убиле и масакрирале 56 цивила, међу којима и троје деце, двоипогодишњу Данку Тановић, седмогодишњег Дражена Вишњића и његову десетогодишњу сестру Драгану.
Тога дана убијене су готово целе породице Вишњића, Кулића, Јагодића, Грујичића, Благојевића, Стојановића, Давидовића, Стевановића, Пљеваљчића... У акцији муслиманских војника до темеља је изгорело 11 српских села.
Милан Кулић, доцент на Медицинском факултету у Фочи, тога дана је изгубио родитеље, оца Риста (62) и мајку Стану (60). Кулић је након последњег рата заједно са Организацијом породица погинулих бораца и цивила из Фоче покренуо иницијативу за прикупљање доказа и подизање оптужнице за злочине у Јошаници.
– Свих ових 15 година покушавамо извести пред лице правде злочинце који су познати, како би коначно неко одговара за један од највећих злочина у протеклом рату. Очекивали смо да ће Хашки трибунал, чија је то и обавеза, привести правди починиоце овог нељудског дела. Међутим, Хашки трибунал, чији је задатак да осуди све оне који су починили злочине, како би мотивисали друге да се такви злочини не понове, те цели процес довео до помирења на овим просторима, то није испунио, каже Кулић.
Преко 30 очевидаца сведочило је пред истражним органима, прикупљен је и обиман видео-материјал који говори о масакру у Јошаници и осумњиченима за овај злочин.
Породице погинулих се питају какав би то веродостојнији доказ требао бити од сравњених села за земљом, да се у њима затре дотадашњи живот Вишњића, Благојевића Грујчића, Кулића и других породица. У Организацији породица погинулих бораца и цивила Фоче истичу да поседују видео-снимке који недвосмислено потврђују да је у Јошаници почињен масакр, на којима су приказане жртве са одсеченим главама и удовима, те силоване жене које су потом убијене.
Очевици тврде да је најмлађа жртва покоља у Јошаници двоипогодишња Данка Тановић рањена и остављена да умре. Наводе и да постоји снимак на коме је приказан бивши командант муслиманских снага Заим Имамовић како наређује јединицама „да не оставе ни дете у колевци у највећем четничком селу”!
У Организацији породица погинулих бораца кажу да поседују снимак јединица које су напале Јошаницу за Никољдан 1992. године, међу којима је био и професор Мехмед Брадарић, који тренутно предаје Историју на Тјентишту код Фоче, у подручној основној школи, који га приказује са пуном ратном опремом.
Зато су у Организацији породица погинулих огорчени на његову недавну изјаву „да се он у рату борио на страни праведних, те да га нико до сада није позвао ни на какав разговор”.
Милан Кулић подсећа да је његова мајка убијена из непосредне близине, пуцњем у чело, након што је натерана да легне на земљу, па је последње секунде живота провела гледајући злочинцу у очи.
У Организацији породица погинулих бораца и цивила општине Фоча се надају да ће правда бити знатно бржа и да ће пред њено лице бити доведени сви учесници и наредбодавци стравичног покоља и незапамћених злочина над цивилима у Јошаници.
Јер, како кажу, од свега највише боли зид ћутања надлежних...
_________________ Vera bez ljubavi cini nas fanaticnim!
Duznost bez ljubavi cini nas zlovoljnim!
Red bez ljubavi cini nas sitnicavim!
Moc bez ljubavi cini nas nasilnim!
Pravednost bez ljubavi cini nas okrutnim!
Zivot bez ljubavi cini nas bolesnim! |
|
| Nazad na vrh |
|
 |
PantaOz VelikiBata


Pridružio: 31 Avg 2005 Poruke: 10077 Lokacija: Brisbane, Australia
|
Poslao: Čet Jul 24, 2008 6:39 pm Naslov: |
|
|
Последњи ослобођен оптужби за ратне злочине против Срба није бивши косовски премијер Рамуш Харадинај. Суд Босне и Херцеговине ослободио је у петак Шефика Алића оптужби за ратни злочин против српских заробљеника у операцији „Олуја“ 1995. године. Судско веће је ову одлуку образложило недостатком доказа.
Статистика о суђењима која су се водила или и даље воде у Хагу и пред судовима за ратне злочине у Србији, Босни и Хрватској показује да су до сада донете пресуде за 699 Срба и укупно 38 Бошњака, Хрвата и Албанаца. Осам Бошњака, 26 Хрвата и тројица Албанаца кажњени су са укупно 298 година затвора. С друге стране, Срби су осуђени на 1.000 година затвора. У тај број, међутим, нису урачунате пресуде Србима оптуженим пред хрватским судовима, јер до тог податка није могуће доћи. Дописник „Политике“ из Загреба Радоје Арсенић јавља да се поуздано може рећи да је убедљива већина Срба кажњавана са пет до двадесет пет година затвора, а како је било 611 таквих пресуда, није неразумно закључити да укупна казна за Србе износи најмање 3.000 година затвора.
Треба скренути пажњу да податке не треба прихватити као коначне, јер због огромног броја пресуда није било могуће разлучити које су од њих правоснажне, а које нису. Осим тога, судови и организације којима смо се обратили не располажу статистиком у којој су подаци разврстани по националности оптужених и осуђених или, ако располажу, она није доступна за јавност. Тако се на основу података из Хага и Босне може поуздано рећи да је до сада подигнута оптужница против 158 Срба, 29 Бошњака, 43 Хрвата и осам Албанаца, али каква је национална структура преосталих 1.550 оптужених у Хрватској и Србији није могуће сазнати, осим да „највећи број“ чине Срби.
Према евиденцији Хашког трибунала, овај суд је од оснивања 1993. године оптуженима за ратне злочине изрек | | |